19.12.2009.

Torinsko platno

Torinsko platno, u kojem je po vjerovanju kršćana bio pokopan Isus, je predmet mnogobrojnih rasprava i jedan od "argumenata" kojim se često koriste vjernici. Historija platna vjerovatno zaslužuje zaseban tekst pa ćemo shodno tome spomenuti samo posljednji važan događaj vezan uz platno. Godine 1532. kapelicu Chambery u Francuskoj je zahvatio požar. Svećenici su tada spasili jedan srebreni kovčeg i odnijeli ga u katedralu u Torinu, gdje je po prvi put viđen njegov sadržaj. U kovčegu je bilo platno oštećeno požarom. Od tada, platno je postalo jedno od najznačajnijih predmeta kršćanskog svijeta.

Dakle, kršćani vjeruju da je upravo u ovom platnu bilo umotano mrtvo tijelo Isusa Krista, prije njegovog Uskrsnuća. Na platnu se vide obrisi muškog tijela. Na toj slici su uočljivi i ožiljci, pretpostavlja se od udaraca bičem. Navodnih dokaza u korist autentičnosti ovog platna je mnogo. Crkva ipak ni dan danas nije službeno priznala torinsko platno kao autentično.  Papa Benedikt XVI je nedavno potvrdio da će platno u javnost biti izloženo 2010.godine, 10 godina poslije zadnjeg javnog prikazivanja 2000.godine. Platno se trenutno čuva se u katedrali sv. Ivana Krstitelja u Torinu.

1988. godine izvršena su najznačajnija naučna istraživanja na uzorcima platna. Rezultati istraživanja su obznanjeni u javnost i bili su naravno poražavajući za vjernike, kao i obično. Analize radioaktivnim ugljikom provedene u trima laboratorijima: Oxfordu, Zurichu i Tucsonu, datirala su Torinsko platno na period između 1260. i 1390. godine. Treba napomenuti da je svako od tri istraživanja izvršeno neovisno od ostala dva i rezultati, koji su se naravno poklopili, uspoređeni su tek nakon što je svako istraživanje završeno. Ipak, to očekivano nije razuvjerilo velike mase i platno je i do današnjeg dana predmet rasprava. Jasno, mnogi ne prezaju od raznih teorija zavjere po pitanju ovog naučnog istraživanja.

Početkom oktobra ove godine talijanski hemičar Luigi Garlaschelli sa sveučilišta u Paviji je objavio kako je uspio replicirati Torinsko platno i kako je ono zapravo djelo ljudskih ruku. Garlaschelli je duplikat Torinskog platna načinio koristeći se materijalima i hemikalijama koje su bile dostupne u 14. stoljeću, kad je platno i stiglo u Evropu. Garlaschelli ujedno tvrdi kako je njegovo istraživanje samo dodatno učvrstilo teoriju iz 1988. godine.

Na kraju, otkriće objavljeno prije par dana jedan je od najuvjerljivijih dokaza protiv autentičnosti platna. Arheolozi su po prvi put iskopali jednog suvremenika Isusa Krista. Tkanina u koju je bilo umotano tijelo jednostavnog je tkanja kakvo je, pretpostavlja se, bilo rašireno u to vrijeme. Za razliku od toga, Torinsko platno ima drugačije tkanje koje je slično onome iz srednjeg vijeka. Upravo ta razlika, smatraju stručnjaci, dokazuje da je Torinsko platno lažno. Analiza novopronađenog platna donijela je još jedno otkriće. Čini se da su Židovi onog doba tijelo pokojnika omotavali u dvije tkanine, jednu kao pokrov za tijelo, a drugu za glavu. Pretpostavlja se da se to radilo kako bi, u slučaju da osoba zapravo nije mrtva, moglo maknuti pokrov s glave i dozvati pomoć. Takvi su slučajevi, inače, dokumentirani u starim zapisima, stoga je bio običaj da se nakon tri dana provjeri grob.

Teško je očekivati da će platno ikada izgubiti status koji uživa kod vjernika kršćana. Kada je u pitanju religija, vjernici bez problema razum ostavljaju po strani i predaju se "slijepom čulu". Ideja koju  nosi torinsko platno, kao posljednji predmet s kojim je u kontaktu bilo tijelo Spasitelja, kao nepobitni dokaz da je Spasielj naposlijetku zbilja i postojao, previše je privlačna za religiozan um da bi je se tek tako odbacilo.

post by BM

18.12.2009.

Ahl al-Fatrah

Već odavno želim da pišem o ovoj temi, jer smatram da predstavlja jednu od onih karata u "kuli Islama" koja se nalazi na dnu, time dajući potporu ostatku skupine. Pitanje koje sam postavljao sebi kada sam počeo razmišljati o ulozi, obliku, svojstvima Boga je izgledalo otprilike ovako: "Šta se dešava sa ljudima koji nikada nisu čuli za Islam, gdje idu poslije smrti?" Na to bih danas trebao dati odgovor.

Ahl al-Fatrah - bukvalno znači "ljudi koji su živjeli u vremenu između dva poslanika, što znači da nisu izloženi kontaktu sa božjom objavom". Drugim riječima to su svi oni do kojih "istina Islama" nije stigla u NEPROMIJENJENOM obliku, ili zbog (uslovne) geografske izolovanosti, ili zbog toga što su živjeli prije poslanika Muhammeda. Ovdje će vjernici odmah reagovati i pozvati se na sljedeći ajet: "Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta - na svoju štetu luta, i nijedan grješnik neće tuđe grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!" Znam, ovdje piše da je Allah svakom narodu poslao Poslanika, ali tu mi je priču nekako teško progutati.

Kao prvo, ne mogu a da ne primjetim formu u kojoj je Islam bio nuđen narodima preko Poslanika prije Muhammeda. Ti ljudi se teško mogu nazvati muslimanima, jer nema razlike između njih i onih koje danas zovemo Deistima. Ako odstranimo rituale, molitve, vjerovanja, priče, moralno-pravne običaje i tradiciju koja je počela poslaništvom Muhammeda, šta nam zapravo ostaje. Od samog ulaska u Islam izgovaranjem kelime-i šehadeta na arapskom jeziku, do velikih grijeha koji to nisu bili prije Muhammeda, te ljude ne možemo zvati muslimanima. Štaviše, ni poslanici se ne mogu zvati muslimanima, jer to po definiciji koju daje Kur'an, nisu.

Sada dolazi veliko pitanje, šta je sa ovima koji su u (uslovnoj) geografskoj izolovanosti. Prije odgovora na ovo pitanje želim da se osvrnem na narode koji su dobili objavu prije one Muhammedove. Po Kur'anu, SVAKI narod prije Muhammeda je dobio svog poslanika. Kako možemo u to povjerovati kada o nijednom poslaniku ne postoje dokazi, "dokumenti", statue, crteži, tradicija, običaji, legende itd. Zašto, recimo, Grci nisu ostavili dokaze o poslaniku koji je dodijeljen njima, zašto Sumerani nisu, a ostavljali su dokumente i materijale o svim bitnim događajima i sumnjam da bi takav jedan mogao ostati nezapažen.

Po istraživanju nekih agencija, na svijetu je ukupno rođeno 100 milijardi ljudi. Od tih 100 milijardi ljudi pretpostavlja se da je do vremena Muhammeda već umrlo, nešto više od, 50 milijardi ljudi. Shodno tome, pretpostavka je da je prvi musliman rođen nakon 50 milijardi ljudi (nemojmo samo pričati o Ademu i Havi). Od 50 milijardi ljudi koji su rođeni poslije, za koliko njih možemo reći da su primili onu istinsku, nepromijenjenu božju objavu (mada je očito da Kur'an nije zadržao svoj oblik i sadržaj, te da je izmjenjen). Po prostim računima (koji su tek približno tačni) Kur'an na arapskom jeziku je imalo priliku čitati max. 1 milijarda. Zašto spominjem arapski jezik, pa upravo zato što je to jedini nepromjenjeni Kur'an, izvoran, onakav kakav je zamišljen.

I na kraju, gdje idu ljudi do kojih objava nije stigla, njih 99%? Čitajući tzv. zelene stranice, odnosno muslimanske listove, njihovo mišljenje je da će o tim ljudima odlučivati Allah. Ko to kaže? To oni kažu. Gdje to piše u Kur'anu? Nigdje.

13.12.2009.

The no good Jesus #2

“Onaj koji je bez grijeha neka baci prvi kamen” vješto Isus tvrdi u trenutku kad su ljudi krenuli kamenovati preljubnicu. Tko bi rekao da ovaj čovjek nije mudar? Onaj koji je bez grjeha neka sudi čovjeku a ne drugi ljudi. S obzirom da smo svi grješnici ovo bi impliciralo da naš čitav sustav sudstva ne valja. A gdje je muškarac koji je izvršio preljub s ovom ženom? On nije kamenovan, on se i ne spominje, jer on je muškarac a u jevrejskim patrijarhalnim sredinama oni imaju veća prava, očigledno. Isus se odriče blagostanja, bogatstava, on ne živi za sutra on živi sada, on propovjeda mir i pasivnost, on ne misli da je oko za oko i zub za zub prava metoda (kao što piše u Starom Zavjetu) nego kruh za kamen, a ako te netko napadne ti mu pusti da te bije jer ćes tako dokazati svoju moralnu nadmoć.

Zašto nam dragi Isus nije dobar ni kao bog ni kao svetac ni kao obični čovjek? U usporedbi s svojim ocem njegova čuda su prilično minorna, kako da bude svetac kad je propovjedao da je bog, zar to nije najveći mogući grjeh? Kako da bude dobar čovjek s takvim megalomanskim idejama? Tko bi slijedio čovjeka koji postavlja zakone koji nemaju nikakve težine u stvarnom životu? Odreći se imanja? Žrtvovati sva svoja ovozemaljska blaga da bi sjedili i molili se bogu? Gdje bi to našu civilizaciju odvelo? A da…u mračno doba. No sve to pada u vodu jer on jeste tvrdio da je bog, zamisliti Isusa bez božije dimenzije je nemoguće zato što on kao obični mudrac ne samo da nije važan nego je doslovno psihički poremećena osoba.

Isus nikad nije tvrdio da je bog, evo zašto ovo nije tačno ; kad se Isus pojavio svojim apostolima za vrjeme oluje na moru, hodajući po vodi rekao je : Ne brinite, ja sam. Što je ista rečenica koju je bog rekao Mojsiju kad se objavio kao gorući grm  (fascinantna mašta) u starom Zavjetu. Međutim ta se rečenica prevodi tačnije kao: Ne brinite, ja jesam. Tako bar tvrdi jedan doctor teologije u Lee Strobelovoj patetičnoj knjizi "Isusov Zločin" koja je poznata kršćanska propaganda čije su mnoge teorije dokazima osporene od strane mnogih književnika i znanstvenika. Još jednom su iskopali svoju jamu u nadi da “znanstvenim” dokazima dokažu neku idiotariju.

Nije bitno s koje strane pristupimo temi Isusa, nije bitno koliko upitnih informacija bacali u našem smjeru sjetimo se da je taj čovjek-bog počinio samoubistvo da bi nas spasio i oprostio grijehe koje činimo jedni drugima. Da je on onaj kojem se izvinjavamo kad svom komšiji učinimo nažao, i da je on onaj koji će nam pružiti oprost, a nije bitno šta će onaj do nas misliti, jer mi smo se opravdali da opet učinimo isto, pred našim nevidljivim oprostiteljem grijeha, bogom.

post by Fail

12.12.2009.

The no good Jesus

Isus! Spasitelj mnogih, za neke svetac, za neke bog, za neke tek židovski mudrac, tko je bila ta ličnost kojoj se mnogi klanjaju, koju moćnici najvećih zemalja spominju u svojim govorima za kojeg Shri Mataji Nirmala Devi, indijska prosvjetiteljica tvrdi da je bio snažna spiritualna ličnost odrasla u siromaštvu kao dokaz da materijalno nije bitno.

Kada razmišljamo o Isusu i njegovim djelima moramo prvo sebe upitati da li je on zapravo postojao. Tu na scenu stupa nekoliko teorija, a navest ću samo dvije koje su najupečatljivije; ideja (ili teorija) da je Isus samo prepisano božanstvo jer bezbrojne sličnosti koje on ima s Egipatskim, Indijskim i drugim bogovima (kao što su rođenje od strane djevice, 3 zvijezde, 3 mudraca koja se pojavljuju prilikom njegovog rođenja, hodanje po vodi, 12 apostola itd.) ukazuju upravo na to.

No tu dolazi jedna interesantna stavka koju sam sam primjetio, i koja bi bila dobar materijal za nekog teologa, koju, međutim, nisam nigdje pročitao niti čuo iz usta ikog obrazovanog Kršćanina. (što me i ne čudi). Kad je Konstantin odabrao Kršćanstvo (namjeran izbor riječi) za glavnu religiju Rimskog Carstva nije mogao hladnokrvno natjerati milione ljudi koji nisu bili Kršćani da prihvate sve ono što stoji u tadašnjoj, još ne kanoniziranoj Bibliji. Tako da je jedini način bio mješanje Kršćanstva sa tada već postojećim paganskim religijama, što se ogleda u ritualima kao sto su jedenje mesa i pijenje krvi svog boga, oltar na vrhu crkve, te eventualno poklapanje praznika kao što su rođenje samog Isusa s rođenjem drugih božanstava.

Ovo naravno nije potvrđeno jer su dragi nam religiozni fanatici imali obićaj spaljivanja knjiga i dokumenata koji im nisu odgovarali. Druga teorija tvrdi da Isus jeste postojao kao židovski mudrac kakvih je mnogo bilo u to vrjeme, no da nije imao nikakvu božansku dimenziju. Sad kad postaviš već ideju da je Isus postojao vjernici skaču u jamu koju sebi iskopaju tezom da “moramo priznati da i ako mislimo da Isus nije bog da je bio jako moralan, prosvjetljen i da u njegovim riječima nije bilo ništa loše”. U jamama zna biti mračno, kao i u umu ljudi koji ne poznaju svoje vlastite bogove.

Dok je Stari Zavjet bio daleko nevjerovatniji od Novog Zavjeta (jako relativna rečenica jel…) moramo uzeti u obzir da ni u jednom trenutku Stari Zavjet ne spominje pakao. Tek je blaženi Isus predstavio svojim ljubljenim ljudima vječnu patnju. Tek je presveti sin Boga koji se žrtvovao za naše grijehe napomenuo ljude da postoji šansa da će u vjenosti goriti u najvećim zamislivim mukama. Tek je onaj koji nas voli beskrajno, koji nam govori da i druge ljude volimo koliko i njega stvorio mjesto vječne muke i prokletstva. Moja majka vjernica jos uvijek misli da neću goriti u paklu bez obzira što mislim što mislim, jer sam za nju dobra osoba, a zapravo to misli zato sto je majčinska ljubav jača od razuma.Koliko majki bi svojoj djeci dopustilo da gore u vječnim mukama zato što su neposlušni? Kakva je to ljubav? Po meni, veća od božije.

nastaviće se...

post by Fail

10.12.2009.

Psiho(pato)logija religije #5

Ubio se za Dženneta!

Bio jednom jedan veliki, bogati vladar. Kao i svi vladari – i on je bio vojskovođa i želio osvojiti što veći komad moći i ove naše planete. Živio je u nekoj islamskoj zemlji, u vrijeme kada se još kupovalo roblje, pa je kupovao najljepše djevojke, robinje iz cijelog carstva, onako krišom. One su živjele same, izolovane od svijeta, u prekrasnoj oazi bogatoj palmama, hurmama, medom, vodom i rijekama, kakve već oaze jesu i ograđenoj ogromnim bedemima. Vrijeme im je bilo vrlo organizovano, podučavane su da kuhaju predivna jela, pjevaju, plešu, pričaju slatke pričice, seksualno zadovolje muškarca na mnoge načine, da posluže čaj i slatko na vrlo erotizovane načine, da budu lijepe, privlačne, zavodljive, te da očuvaju i njeguju svoju ljepotu (uz rizik da zvučim feministički – opažam paralelu između onoga što se sada očekuje od svih praznoglavih Shakirica i sličnih). Podučavane su i kako da iskoriste posebnu tečnost (nešto slično stipsi za brijanje, pretpostavljam), kojim će namazati vaginu kako bi se ona skupila, pružajući muškarcu osjećaj sličan himenu, da im se djevičanstvo vječno «obnavljalo».

I dok naše prelijepe, praznoglave, vječne djevice žive lagodnim, njegovanim životom, u izobilju, mladići, sa druge strane zida, ne dijele istu sudbinu. Pomenuti vladar okuplja vojnike, također nevine, i izolira ih u kasarnu u sred pustinje (ne znaju da je oaza tako blizu), spremajući ih za bitku. Njihov život strogo je depriviran od svakog zadovoljstva – vrlo malo spavaju, rano ih se budi, imaju mučne tjelesne pripreme, uz znatan fizički napor i vježbe, oni gladuju do podneva, kada im se pruža oskudan obrok. Zabranjuje im se ne samo seks, nego i sva priča o njemu, misli, fantazije, masturbacija. Noćne polucije se ismijavaju i kažnjavaju. Stalno su pod utjecajem propagande, mole se pet puta dnevno, objašnjava im se da Bog sve to traži od njih, da će biti nagrađeni ako se više odriču i da su oni u stvari odabrani i imaju čast služiti u toj jedinici. Njihov vladar povremeno ih počasti svojoj pojavom i zazvecka divnim, zlatnim ključevima, tvrdeći da su to ključevi od Dženneta, da je on novi poslanik i da će sviju njih odvesti u Džennet, ako mu budu slijepo vjerni i tačno slijedili upustva.

U ključnom trenutku, kada povjerenje vojnika počinje da se koleba, odabire trojicu naivnih i poštenih mladića, poziva ih kod sebe sa objašnjenjem da će im, tu noć, otvoriti kapije Dženneta. Provode dug i komplikovan ritual molitve, transa i konzumiranja psihoaktivnih supstanci što ih, onako izgladnjele, lahko omami. Mladići padaju u san i bude se – pogađate – u prelijepoj oazi, okruženi divnim jelima, izobiljem, vinom, i stotinama djevica, koje imaju hurijske glasove i sviraju harfe, šapuću im slatke riječi i dvore ih... na razne načine. Naravno, nakon toliko deprivacije, odricanja i maltretiranja, ovo je upečatljivo iskustvo za sva čula i poput prekrasnog herionskog šuta postaje ovisnost – mladići su spremni SVE učiniti da se vrate tamo, kada se, dva dana kasnije, probude u sivoj kasarni. Vladar ih obaviještava da će svako od njih, od Boga, ali preko poslanika, dobiti zadatak koji će morati izvršiti i tako će se vratiti u Džennet i ostati tu vječno. Ti dječaci presretni su zbog pružene prilike i šire priču među drugim vojnicima, i uzbuđenje raste.

Prvi mladić, uskoro, dobija objašnjenje da je njegov zadatak da skoči sa vrha kule pred šokiranim predstavnicima protivničke vojske koja je došla na pregovore. Prestravljeni posmatraju mladića koji sa radošću usklikuje «Allah je najveći» i baca se u sigurnu smrt. I drugi prolaze slično i nastaje jedna strašna vojska koja sa pjesmom ide u vlastitu smrt.
Pišem ovaj tekst i počinjem strašno da se ljutim. Ljuta sam zbog prevarenih mladića, kojim se oduzelo sve ono što su mogli imati u životu i na šta kao ljudska i biološka bića IMAJU POTPUNO PRAVO. Ljuta sam što se hrana i seks i danas komercijalizuju i pretvaraju u oružje manipulacije, dozirajući ljudima ono što im PRIPADA U POTPUNOSTI KAO BIOLOŠKIM BIĆIMA i dajući im na kašičicu ono što je u osnovi njihovo (seksaćeš se samo kad se oženiš, da tvoji potomci ne bi bili na teretu državi, nego potpisuješ da su tvoja odgovornost, ne budi bludan, ne budi proždrljiv, odriči se užitaka u vrijeme posta ili pokore...). Ljuta sam što će vjernici biti i dalje slijepi i slijediti duhovne vođe, mada je očito da je priča posve realna i nema ni jednog faktora zbog kojeg se nije mogla destiti u svim religijama, i najradije bi im zaurlala u lice: PROBUDITE SE!

(Priča koju sam ispričala nije moja, to je fabula knjige «Alamut», Vladimira Bartola. Knjigu preporučujem od srca, jer je mene promijenila i pomogla mi da, u istorijskom kontekstu, shvatim ono o čemu smo nedavno govorili – zašto Džennet obećava tjelesne užitke. Nažalost, to nije greška ni besmislica Kur'rana. To je odlično smišljen, impresivni mehanizam manipulacije ljudskim bićem.)

post by Summer


Stariji postovi